Neuronitis

11.11.2007., nedjelja

Svi smo mi stvoreni... Koliko god bilo svađa i ružnih riječi. Koliko god često osjećali nepravdu, neki ljudi sve to zasjene. Odnesu osmijehom i lijepom riječju. I sve što nas muči i guši (a mora) oni naprave da ljepše sve izgleda. Kada pobjegneš od briga i imaš nekoga s kime ćeš teret lakše nositi, tko će te bodriti i podizati kad padaš. Osjećaj kada znaš da si nekome poseban, ne možeš zaboraviti, on je tu, svaki put kad zažmiriš, kad pomisliš… vraća se, opet ispočetka. Znaš da vrijediš, imaš prijatelja. Uz prijatelja znaš da nisi sam, da možeš plakati i smijati se ma koliko te volja, do bola, patetično… Smiješ biti ne našminkan i baš ružno obučen pred njim, on te tako ne gleda, vidi ono što nosiš u sebi i što on osjeća prema tebi. Neki skupljaju stare novčiće, razglednice, poštanske marke… Ja skupljam prijatelje, mjerim i tražim samo kvalitetu, širok osmijeh, debeli trbuščić i veliko srce. Mislim da čuvam ono što vrijedi, ali ne stajem tražiti novo, prijatelje treba imati. ...Sve ovdje mogu kupit´ Prijatelje, slavu, sjaj i snove. Za dolar prodaje se sve, Ali znam li ovdje ikog tuga moja da mu nešto znači? Za dolar to ne mogu naći…

05.11.2007., ponedjeljak

Igra gluhih telefona.... Evo malo sam se iskrala u svoje odaje dok moj dragi tatek peku priprema. Do sad sam krumpire gulila I dosta mi je više. Danas obiteljski ručak, to volim. Ne obitelj, već ručak hi hi…. Čangrizava sam ovih dana, baš onakva kakvu se ne volim I ne prepoznajem. Sva sam nekakva trula, baš poput moje želje za pisanjem koja je trenutno veća jedino od želje za guljenjem krumpira I flambiranih palačinki. Glupe flambirane palačinke, glupo sve. I tako, da. Ljute me ljudi, bas me ljute, I ja samu sebe ljutim. Pa zašto nismo svi dobri i baš bi nam bilo lijepo, zakaj smo tak komplicirani. Zeliš nešto što ne znaš što želiš, imaš našto pored sebe I baš to ti ne paše. Nismo spremni riskirati, sramiti se. Ponekad poželim zbilja jako da sam malo gluplja I da nemam baš onu užasnu potrebu za time da ostavim dobar dojam I da budem hladna koliko toliko, poželim čak da riskiram I osramotim se, a da mogu reći pokušala sam… Pa eto, to se zove gubljenje igre. Sram me uopće spominjati koliko mi je lakše izgubiti nešto lijepo nego dati sve od sebe, po tome vidim da nemam baš onog pravog samopouzdanja, ono što imam je čisti egoizam I potreba da se držim iznad I da ne ispadnem povrijeđena. Jel se bilo tko osim mene nalazi u ovome što pričam? Znate onu jaku jaku želju, kad primjetite neku predivnu osobu I počinjete ju ignorirati I biti hladni prema njoj, u prvom času, iz tog razloga da ta osoba vas primjeti I priđe vama, kako nebi vi njemu morali I kako nebi riskirali da dobijete košaricu. Mrzim se što se sramim I što sam sebična I što ne pokušavam učiniti nešto, I to samo da bi Paula ispala nedodirljiva I ostala na van ponosna. Ma neka ide do vraga! A ljuta sam, a smijem se, I žao mi je, a ne trudim se, I mislim da gubim vrijeme I nešto vrijedno, a opet briga me! Zelim osmijeh!!! Brzo da vidim!!

14.10.2007., nedjelja

Dlanom o dlan... Htjeli bi da možemo samo prstom pomaknuti, a svijet da radi upravo ono što mi želimo, da možemo mijenjati stvari, učiniti da nama budu po volji I da bol puno manje boli. Nije ovo deprimirajući post (da me neki krivo ne optuže), ovo je jedan običan post koji misli da trebamo naučiti gubiti I onda kada to najmanje želimo, baš kad mislimo da će sve biti lijepo I baš onako kako nam treba. Svaki čovjek ima svoje potrebe, svoje želje koje se vjerojatno ne poklapaju s našim željama, svi smo mi individualci u potrazi za svojom srećom, nađemo ju prije ili kasnije. Što mene najviše ljuti, ne gledamo da ne povrijedimo nekoga, čak I nenamjerno, lijeni smo da razmislimo što svojim naumom postižemo I kome to neće lijepo pasti. Sebične smo osobe ako se ne izjašnjavamo I ako mislimo da bi netko trebao sam shvatiti što je nama u glavi I zašto se upravo tako ponašamo. A upravo iskrenošću bi taj naš svijet individualaca u potrazi za svojom srećom uspjeli uljepšati (makar samo malo, na sekundu). Manje boli istina, nego prekasno otkrivena laž. Ja više ništa ne razumijem.

02.10.2007., utorak

Hey, pa razmazi se... Opet nastavljam svoje pohode… Ne, ne nisam se zasitila pisati. Nakon lijepo provedenog ljeta opet se vračam tipkanju, ovaj put nadam se bez stanki I nepotrebnih gluposti. Da, hm, ovo bez gluposti, samo ignorirajte… Nego eto, ja tipkam, vi sretni… Mozda bih mogla uvesti mjesečne članarine…! Hi hi Samo čekam da me ufati inspiracija pa da ponovno napunim te vaše tmurne kišne glavice lijepom pozitivom … Bar malo svijetla u ovim šugavim jesenskim, kišnim, deprimirajućim, I mokre noge dosadnim danima. Moram si malo I sama laskati, ili jednostavno, opet vas sve natjerati da me čitate I lijepe komentare pišete. Ne bojte se sve vi odlutale ovčice, mama Paula se vratila! Zagreb je plakao, Osijek, Pula, Split, dio slovenije… Ma uzalud vam trud svirači, ja nastavljam ovu odiseju! Pevači, pevačice, cijelu noć vas sanjam. Šljokica mi puna glava, a I netko me za guzu štipa… Povratak u punom sjaju!!! Eto ljeto je iza nas, ludi provodi, svi ti slatki grijesi I gluposti. Neki od nas su bili vrlo, vrlo zlocesti… Da ne spominjemo maturalac koji je bio vrhunac , slag na torti, secer na kraju, višnja na šlagu… kako već… Eto, ja sam bila dobra, kao I uvijek, ponekad ćašica više, malo neispavanosti I meni dobro! Na žalost ne mogu se svi pohvaliti da im je ovo ljeto prošlo bez nekih. Hm.. zlocestih radnji. Misleći, ako mogu to muškarci zašto ne bih I ja! KRIVO!! Muškarci lete s cvijetića na cvijetić čisto zato što su ne sposobni nekoga voljeti ili zadržati uz sebe, kako da se izrazim, seks im služi samo kao čin kojim ćeš se isprazniti, možda malo I istrenirati (oni kojima baš I ne ide od…) I hvaliti se okolo frendovima, možda čak malo da I nahrane svoj pretrpani ego, da dodaju još nečiju sliku u glavu tako da preko godine imaju na šta drkati kad ne bude ponuda. Naš, ženski problem je upravo taj što mi kao želimo ravnopravnost, I to jaaako, pa neke od nas smatraju da imati ista prava kao I jadničci od muškaraca znači ponašati se upravo kao I oni. Što dovodi do sljedečeg, žene postaju kurve, a zapravo su savim iste kao I j…eni muškarci! Tu se greška radi, budući da posjedujemo više sposonosti od samo majstorice u krevetu, zašto bi smo dopustili nekom frajerčiću (kojeg gledamo samo kao dobru igračku) da se okolo hvali svojoj ekipi (moš si mislit!) I štrca na pomisao na nas. Daj molim te… Pa šta nismo bar malo pametnije? Zašto si dozvoljavamo da curu s motom ‘jebi I odjebi’ nazivamo kurvom, ili je se klonimo kad nas na kavu zove, a u isto vrijeme prvog sujeda koji je cijeli kvart prešao (ili kvart njega) nazivamo carem?! Ostavimo ljeta za dobre tulume, hrpu dobrih pičića koje ne diraš I za dobru ekipu!! Žene danas vladaju…. Jer ipak, mi možemo bez njih, oni ne bez nas…

29.06.2007., petak

Nakon toliko vremena Bilo mi je grozno bez pisanja. da da... Zapravo sam viruse izmislila nebih li pokrenula cijelu hajku oko toga, očekivala sam da ću sutra na istrazi čuti: Zašto je paula prestala pisati blog, pogledaje nakon reklama! Ali ništa, ni Z od istrage. Dobro, ovaj prvi dio je bio pomalo debilan, priznajem, neozbiljan, glup. Kosi se sa svim mojim uvjerenjima. Zato odmah pišem drugi dio. Drugi dio: Lijepo je i ugodno kad dobijes ovako neke pozitivne komentare, a za njih nisi dao ni kockicu čokolade. Hvala zato svima! Stvarno, ja ni ne razmišljam o čemu da vam ja pišem, dođem sjednem upalim računalo, zamislim i tipkam. Ponekad pišem o prvom što vidim (trenutno je to moja posuda za olovke, ne želite da o tome pišem) nekad mislim, puno filozofiram, a dobro je kad sve možeš na deset različitih načina interpretirati, treba moći gledati stvari sa raznih pozicija. Požali sreću doći će, poželi ljubav, podjeli je...

Bez upozorenja Želim sad reći nešto ozbiljno, ohrabrujuće, lijepo. PIŠEM NOVI POST, ZA PAR MINUTA!

15.05.2007., utorak

Nešto malo prije sna Eto, kako sam obećala... Pišem novi post, ovaj put za sve ljude, male-velike-ružne-smrdljive-kratke-visoke-sa ružnim frizurama-sa pjegicama-sa velikim brojem stopala-oksericama-za ljude bez ideja-za pametne-ma i za šlampave-ljene, za sve koji imaju srce. Već otrcana tema, uvijek dobrodošla, pomalo na neki način svaki put zanimljiva. Pokušat ću ju drugačie interpretirati. Nadam se da će reakcije biti koliko-toliko pozitivne i da će bar malo vas baciti na razmišljanje, možda i natjerati da učinite nešto za što prije niste imali hrabrosti... možda... Ovo neće biti još jedan žalopoljan post o ljubavi i patnji, neće biti ni o ljubavi kao stijeni i neusmrtivoj, ovo je nešto sasvim obično, možda želja, možda ideja, ovo je o ljubavi, o cvijeću, o glupostima, crvenilu, prijateljstvu, opet začinjen sa malo luckastih gluposti, čudnih ideja, slatkih želja i pokušaj da saznam i ja sama i sebe i vas uvjerim da je ljubav oko nas, u svemu- u mravu, smrdljivim tenisicama(too je tek tako da dočaram dubinu misli), običnoj žvaki, svakoj glupoj pjesmici, slatkoj poruci, u maslačku, u baki i u djedu, u svim bojama, na sve moguče načine, ukusno začinjena i elegantno,a sasvim obično zapakirana. Poznajem jednu malenu djevojčicu, plave kose, bucmastog lica, kroz maglu je se prisječam. Slike u glavi su ostale kako se bezbrižno igrala u pijesku sa točkastim šeširićem na glavi, gledala je pjesak, dirala ga, godilo joj je kako joj topao pijesak prolazi kroz prste. Nije joj bilo važno što sjedi na pijesku bez majce, u pelenama sa smiješnim šeširićem. To ju nije brinlo. Njezina pažnja bila je u potpunosti posvećena malenim stvarima, gledala je skakavce, mrave, tu i tamo koji gušter bi prošao. To maleno dijete, ma nije znalo za ništa drugo nego za osmijeh, za mamu, za ljubav i za pažnju. Nije joj bilo važno. Isto to dijete, raslo je, družilo se sa drugom djecom, već i u školu treba krenuti. Željela je imati lijepu torbu kao i sva druga dijeca, lijepe cipelice i nove igračke. Poznavala je i tada ljubav, gledala ju je kroz mamu, kroz djecu, kroz zavist, igračke, kroz psa i ocjene. Osmijeh je imala, možda i veći i češći. Imala je polagano i svoje brige, zadaće, neke svoje ideje. Imala je simpatije, činila je gluposti, tukla se, sve kroz smijeh i sve kroz ljubav. Ništa ju nije zaustavljalo. Prava djevojčica je postala. Prave brige su sad tu, bila je svjesna da nije više malena potpuno zaštičena, da plač ne pomaže. Da osmijeh rijeđe ljudima dolazi. Gledala je sve kroz ljubav, opet, i gluposti i greške, i uvrede i loše ocjene, kroz mamu, kroz zavist, kroz prijatelje, kroz odječu, kroz vanjski izgled. Sada je velika, rekli bi, preuzela je velik dio odgovornosti na sebe, još uvijek je zaštičena,neda se. Misli da poznaje ljubav, gleda ju kroz privlačnost, kroz izgled, kroz zavist, kroz odječu. prolazi kroz sječanje, pokušava se duboko zamisliti, što je ljubav, kako joj je prije dolazila, u kojim oblicima, na kakve načine. Pokušavam joj pomoći, da se pokuša prisjetiti što ljubav znači. Ne ono o čemu se piše, ni o čemu nas svi uče, ljubav se baš i ne može naučiti, ljubav nije zahtjevna, ne boli, malena je, posvuda je, na nama je da ju primimo. Na nama je. Kako je dok je malena bila ljubav bila jednostavna, nije zahtjevala puno, malo boje, pokreta i topline. Kako rastemo mi, rastu i naše želje, ljubav miješamo sa željama, nekim svojim idealima. Mješamo ju sa privlačnošću, kompliciramo. Neki pate zbog ljubavi, to nije ljubav, ona nije tu da zbog nje patimo, ona je upravo tu da rane patnje zacjeli, sakrije i makne. Ljubav je u svakoj situaciji gdje si zavidan, a unatoč tome lijepo ostupiš. Ljubav je kad si ljut pa oprostiš. Kad mrziš, a zavoliš, i kad ljubiš i to pokažeš. Krije se u gestama, u osmijehu, u nadi, u lijepim željama, u slatkim riječima.. Dok smo bili maleni, i ona djevojčica, nije gledala na druge osjećaje, još ih nije shvačala, odbijala je sve nebitno. Kako postajemo veći, mnoge stvari sve više i više privlače našu pažnju, primamo osjećaje, kreiramo nove, miješamo ih sa ljubavlju, jer ne želimo prihvatiti da je jednostavna, lagana i malena, a ipak velika. Ma ni meni nije lako pokazati ljubav, i ja sam i to više puta i zavidna i ljuta i pokvarena, ponekad, rijetko u takvim situacijama zastanem, promislim, vratim se, povučem ružnu riječ, zaboravim na ponos, na mržnju, pomognem. To je ljubav, kad se odkolebaš tome svemu što te muči i čini ljutim i čangrizavim, kad se opustiš i pravilno postupiš. Da sam ja svijet kreirala, bar malo nekome u tome pomogla, možda bih da nisam razmišljala stavila da svi budu sretni,da se vole, da djele i slave skupa. Sada znam, to nebi bila ljubav, to bi bio program, tako bi činili jer sam ja tako odlučila, a izbor je na nama. I svaki put kad se odupremo lošim stvarima pokazujemo ljubav, kad znamo da to nitko ne čini, ali mi baš želimo biti drugačiji i oprostiti, e pa to je ljubav, to se taži, to je potrebno. ljubav je osmijeh, igra, glupost, šala, prijatelj, mama, sladoled poklonjen prijatelju, svaki gol dobiven i sa smiješkom podnesen, svaka neuzvračena uvreda, zavist urazumljena, ma svaki bombon poklonjen, smiješak podjeljen, svaka poruka i lopta probušena! Nakon ovoga, ako ste zbilja sve pročitali pokušat čete razmislitio svemu, na nama je koliko dugo će nam to ostati u glavi, možda nakon što ovo objavim i odem leći pa se probudim zaboravim na sve ovo o čemu sam pisala, ali znam da ću pročitati i sutra i nakon toga i sve dok mi ne dosadi jer zbilja mislim da ovaj put nisam gluposti pisala i voljela bih činiti te lijepe stvari o kojima pišem, voljela bih da mogu, ali pobjeda je i ako neprestano pokušavaš makar i bez uspijeha, bitna je želja. Teško je samog sebe promijeniti, a još je teže ne odustati i sve pustiti. Pa eto, koliko vam se svidjelo ili ne, učinite nešto lijepo, pokušajte sutra ostati nasmiješeni, ljubazni i veseli, nemojte da vas ružne stvari pogode i izbace iz takta. Samo naprijed osmijehom protiv mržnje. Ja odoh lagano pripremit se za san, čitati pottera, maštati i sanjati. Pa, eto, svima vam laku noć želim!

14.05.2007., ponedjeljak

Orilo gorilo!! Vidim dugo me nije bilo.. komentara se nakotilo (ne mogu pisati s ovako dugackim noktima. sve dvaput duze traje- eh da je tako s nekim drugim stvarima...) Inspiracije ima kolko os. Baterije napunjene, potrebe zadovoljene, jos jedino da malo i vas nekoliko razveselim sa novim postom... Gdje je Pavo bio cijeli vikend...Da, da, i zasšto Pavo nije spavo cijeli vikend... Vidite...n Imala sam buran i zanimljiv vikend, nekome možda nebi bio, meni je bilo odlično... Za početak, naša mala frama dubrava otputovala je na izlet u Međugorje. Put je bio dug. Neki možda očekuju od frame, skupinu mladih nadobudnih fanatika u potrazi za nekim novim čudom. E pa ja nebih rekla.. Mi smo mladi, sretni ljudi u potrazi za zabavom i nekim načinom da bar malo pokuša svijet promjeniti.. Ima nas od svuda (kako god) Od Hercegovine, Bosne, Janjeva preko Zagorja pa se ne varam do Slavonije (večina je u dubravi u učeničkom domu, koji podsjeća na koncentracijske logore) I to bi bio kao nekakav uvod u ovu priču, koju ja uopče nebih nazvala pričom, jer priče su zanimljive svima. Ovo je zanimljivo samo meni. Bilo je organizirano da spavamo svi u pansionu tik na ulazu u Međugorje, naš fra tomi je spavao u samostanu.. lijepo nam je ispričao što nam je sve činiti, otići navečer na misu, pa krunicu, pa na spavanje... da ziher. Čim sam došla u međugorje (ne smeta vama ako ja sve ovo malim slovo, zbilja umara) moja najdraža rodica je iz širokog došla po mene i kidnapirala me, nisam spavala u pansionu kako je fratar rekao, i nisam išla na misu, ni na krunicu, a nisam ni ujutro u 7h išla na brdo križevac na križni put, ja sam naime spavala kod svoje rodice u širokom brijegu, teoretski nisam spavala, ne znam kako bih to nazvala, no dobro. Išla sam na košarkašku utakmicu sarajevo-široki brijeg. e to je zbilja ravno dinamo hajduk utakmicama (ako izbacimo baklje, jer u dvorani je,a i igralište je tri puta manje, pa ja ne znam koliko nam od te sličnosti ostaje, ali usporedba je na mjestu). Nakon tekme, malo po gradu na piće pa čemo vanka do posušja ili čitluka. I otišli mi tako vanka, neki njezin prijatelj nas vozio, a kad tamo... mene sve strah uči unutra, bože koliko ružnih žena na jednom mjestu, nije ono da je to znaš ružno pa ajde, prešutiš. Pokušat ču predočiti sliku... Zamislite si cecu sa masnom kosom, prištavim otvorenim leđima, nakaradnom šminkom, svu okovanu zlatom, facom kao da je s njom gnoj mješala, ono štikla koliko očeš, sve boli glava, ali pogled na nožne prste tjera te na povračanje, tu i tamo kojoj fali koji nokat, ali uglavnom sve prste imaju, što je još gore, bilo bi bolje da nemaju cijelo stopalo(usporedba s cecom je na mjestu, iako malo od te sličnosti ostaje). Isprika nekolicini zbilja poštenih cura koje su jako lijepo izgledale i mojoj rodici koja ih je i bez šminke sve tamo prešišala. A nije zbilj da sad glumim tu neku glupaču koja ne pristaje na ništa manje od savršenstva ili nešto, nisam ni ja bog zna kako dobro izgledala, u tenisicama otišla van, ali bar iz mene nigdje nije gnoj curio i muhe letjele zamnom. No da se vratim na bit, nije sve u ženama, glazba ono, super, strano, stvarno na mjestu. Malo plesali, malo malo pa do fajrunta, bili smo sa budućim mužem moje rodice, njgovim prijateljima i bilo je odlično, dečki su super i zabavila sam se, da ponovim, zbilja sam se zabavila. Nešto kasnije na povratku svratili do neke birtije sa živom glazbom, a ono glazba ravna onoj na našem radio martinu, plesali mi kolo, oko nas svi pomrli, jedino mi plešemo. Stigli u široki oko pol 5 ujutro, spavale sve do 11, i natrag za međugorje. Međugorje. Vručina kakve nigdje nema,oni svi tamo polumrtvi od izlaska (jadni, dizali se u 7 na križni put), slušala priče, šetala po međugorju, vratila se u pansion, da malo i tamo budem... Od 3h do pet sam bila u sobi sa šuičankom, dva blizanca janjevca i vjetropirkom. Smijala sam se ko nikad, skoro sam se u gaće popiškila kojih je provala bilo, eto ti kad ne možeš istovremeno na dva mjesta biti. Suze su mi curile, ono malo šminke što sam ranije nabacila da ne plašim ljude je nestalo. oko 5h smo krenuli na široki brijeg na misu, večeru i u 10 navečer kući za zagreb, put je bio super, malo sam spavala, malo smijala. U zagreb stigli u pol 7 ujuto, tata me pokupio, odvezao doma, sat vremena odspavala, onako neokupana mrtva.. na silu me odvezao u školu (nije me ni pitao jel želim!! koji gad!). Ja došla pred školu, pokupiloa se doma i na spavanje, a nakon svega renoviranje i kupanje, evo još se oporavljam, nhisam k sebi došla. Da po peti put ponovim, bilo je predobro, šteta što ne mogu na 2 mjesta odjednom. Malo da pohvalim ljude koji su mi ovaj izlet uljepšali, prvi su braća Ancići, bez kojih ovog smijeha nebi bilo, bez kojih se ja nebi imala na koga u busu nasloniti, oni su smijeh svih smjehova, jedni od boljih dečkiju koje ja znam. Šuičanka šta reći nego, samo je jedna Ana Stipić. Vjetropirka (za nadimak zasluzna biologija i malo ivana acića), zvana Iva Ivančić, priuštila nam 10 min. gromoglasnog smijeha i mog roktanja i nezaboravnu uspomenu na smijeh. Kornelija, cura koja pada u nesvjest usred mise za komad pršuta i kruha. Tina, moja već više puta spomenuta rodica, žena svih žena, udaje se za mj. dana, starija od mene god dana,jedina žena koja vozi bolje od ijednog muškarca. Njezin prijatelj kojem sam povjerovala šta god da je rekao, dečko koji u najkraćem roku pređe autom određen broj kilometara. I sva ostala ekipa iz busa, pansiona, wc-a! Eto, mogla bih još potanko opisivati pojedine situacije, mogla bih napisati i neke provale (iskreno, ne sjećam se), mogla bih, ali neću. Ne znam tko je ovo do kraja čitao i tko je taj kome se dalo, ali zna da i za takve ima lijeka, psihijatri za pomoć pri laganijem slučaju. I znam da to nije ni zabavno čitati, ali ne mogu preskočiti jedan od najbitnijih događaja i licmjerno pisati o nečem drugo kad mi je to sve još friško i kad sam pod dojmom (to je od tableta) prošlih događaja. Eto, novi post ću uskoro postaviti, isprika što ste vas troje koji čitate toliko dugo čekali. Pokušat ću biti zanimljiva neki idući put. Reko, pokušat ću.

03.05.2007., četvrtak

sTVARNOST SE MOŽE POBIJEDITI S DOVOLJNO MAŠTE. . . Anon Koliko ja zapravo volim maštu, smatram ju najvažnijom za usijeh, biločega. Maštu svugdje mogu naći, na svakom koraku, pri svakom pogledu i osjećaju. Zapravo, tek shvaćam njezinu važnost, maleno pokretalo svega. Mislim da ni sposobnost nije toliko moćna koliko mašta koja radi svašta. Daje nam polet, a može nas i ubiti. Svojom snagom nama dočarava snagu i ljepotu svega nastalog. Pruža nam utočište da pobjegnemo i odvojimo se od svijeta stvarnosti, da odlazimo gdje nismo bili, da ljubimo koga nikad necemo, da radimo i govorimo što nesmijemo. Toliko je jaka da sa malo nepažnje može preuzeti potpunu kontrolu nad nama. Mašta se traži za pisanje stihova, romana, slikanje, glazbu, za sva umjetnička djela, ali ona i prelazi granice potrebna nam je za život, za hod, hranu, ljubav, ona upotpunjava sanjarenje, a nema ničeg bez sanjarenja. kroz nju osjećamo radost, tugu, oduševljenost, potištenost, pobjedu i poraz... Mi bez mašte smo tijelo bez duha. Zamisli sliku bez mašte, skup nabacanih boja na platno, bez ikakvog izraza, neprimjetne slike. Mašta je podjednako potebna i kiparu i slikaru. Osjetilo je koje hvata sve oko nas i prima utiske. Potrebno ju je odgajati i oplemenjivati, da ona ne odgoji nas. Jer ona je slijepa moć koja ne zna prosuđivati što je dobro, a što zlo. Mi smo jako skloni maštanju, životu koji odskače od onog realnog. S njom možemo sve što poželimo, iz nje nastaju motivi. Želje za napredovanjem. Ne želim jednog dana kad ću biti majka ili nečija teta izgubiti tu mogučnost, ne želim postati dosadna. Želim ostati svjesna koliko jedna pikula može značiti i koliko ugodno može biti ležanje na travi, dugo spavanje i slušanje priča. Kao da stariji gube tu moć s vremenom, neke stvari postaju važnije, zamaraju se problemima, a ne shvaćaju da mašta to lako riješava. Mislim, razumijem ja, ali i žalim ih. Želim samo reći da treba živjeti u mašti, ali i znati granice. Ne trebamo živjeti u cinizmu već se opustiti, sanjariti o vitezovima i princezama, jesti bombone, igrati skrivača, oblačiti te roze glupe lijepe barbike. Jer sve to ima nešto svoje, neku malu čar da možemo skinuti masku sa lica, sve sa sebe, leći na zelenu livadu i maštati i mijenjati svijet. Graditi svijet kakav baš mi želimo i o kakvom baš mi maštamo. Maštati o slobodi i pravdi koja ne postoji... pa kažem opet, nek mi netko kome mašta dopušta proturiječi, neka dokaže suprotno, sve do tada... do tada ću ja voljeti rozo, jesti sve moguće čokolade i bombone. ma igat ću se sa ovim dosadnim klincima skivača ako hoću, pa da vidim. i slušat ću mineu, da da.. ako ja nalazim njene pjesme ugodnim.. šta tebe briga jel idu skupa vrapci vrapci i komarci i cajke i rock i koža i zlato i slatko i sexy i crno i rozo.. ma sve ide. ke ne?i onda nek mi netko tko želi biti u nekakvom kalupu, nešto definirano, da ima mašte, ma moš mislit! i bit ću i hercegovka i hrvatica i sve što ja želim... naravno, u skladu s mogucnostima i okolnostima koje mi dozvoljava dvojno državljanstvo (još nisam nabavila)... sve po potrebi!

26.04.2007., četvrtak

Nikada nemojte... 1. MARKIRATI U BLIZINI SVOJE KUCE (OSOBITO NE U KUCI AKO VAM BAS TADA STARCI DOLAZE DOMA) 2. SJEDATI NA BUS U SESVETAMA ,A PRIJE TOGA NE PROVJERITI JEL VOZI DO DUPCA 3. MAHATI MAMI I TATI KADA IH VIDITE NA CESTI, A 16 I 35 JE TEK , A VI STE U SKOLI POPODNE 4. VOZITI SE BUSOM 'BLAGUSA' CISTO DA VIDITE DOKLE IDE 5. VOZITI SE TRAMVAJEM U BLIZINI SKOLE BAS KAD VAM SVI PROFESORI IDU DOMA 6. VOZITI SE TRAMVAJEM U BLIZINI SKOLE BAS KAD VAM RAZREDNIK TRCI NA TRAMVAJ, A VI STE TO PRETPOSTAVILI 7. NEMOJTE PRETPOSTAVLJATI 8. GRUPNO MARKIRATI 9. MARKIRATI NA DAN KAD VAS BAS TRINAESTERO FALI U SKOLI 10. ZABORAVITI JAKNU U TRAMVAJU I KASNIJE TRCATI PO NJU BAS DA VAS RAZREDNIK PRIMJETI I ZAKLJUCI DA BAS NISTE CISTI 11. HODATI PO OKRETISTU I UMIRATI OD SMIJEHA KAD VASA PRIJATELJICA POKUSAVA UHVATITI TRAMVAJ DA UZME SVOJU JAKNU, A PROF. IZ BIOLOGIJE VAS BAS PROMATRA 12. BACATI SE PO PODU OD SMIJEHA 13. NIKAKO SJEDATI NA BUS 275 ZA SESV. SOPNICU MISLECI DA VOZI DO DUPCA 14. POGAZITI SVE LJUDE U BUSU DA BISTE IZASLI JER BAS STE TADA PRIMJETILI SVOG PRIJATELJA IZ RAZREDA (skrapeca) PREKO PUTA CESTE 15. JESTI JABUKE PUTEM (LJEPLJIVE RUKE) OBAVEZNO1. provjerite kad vam sarci stizu doma i pokusajte nestati prije toga 2. pritajite se 3. nadite stanicu pored koje nece proci vasi roditelji autom na putu s posla, osobito ako znate da se tu inace okrecu kako bi izbjegli duplu crtu 4. pobrinite se da imate vise od 15 kn i da se nemorate vracati doma 5. nadite pritajeno mjesto za markiranje, neki kafic npr. 6. pokusajte tamo ostati 7. za svaki bus koji vidite u sesvetama, a na njemu pise DUBEC, provjerite kod vozaca jel zbilja vozi za dubec ili to samo tako pise (OBAVEZNO) 8. izadite na prvoj stanici ako bus krece u sesv. sopnicu 9. pozdravite profu iz biologije, zenu niste danas imali pa ona pojma nema da niste bili u skoli 10. molite boga da vas razrednik ne ude u taj tramvaj 11. ako vas primjeti, zicajte ga da vam opravda 12. neprimjetno izadite iz tramvaja, neprimjetno Neki ovdje znaju o cemu je rijec... neki to jako dobro znaju

22.04.2007., nedjelja

20.04.2007., petak

Nešto malo, od srca i do bola patetično... Nadam se da primjećčujete u koliko sati je postavljen ovaj post... 00:24h Da, da... Cura je dosla iz vanka i mam sam požurila da vidim jesu li svi izvršili svoju kaznu i posjetili blog (što je najgore ja se ne šalim...) (malo kasnije o izlasku) Eto, i nađem ja svašta lijepoga i meni dragoga i sve mi ovako drago i najrade bi vas sve još jednom natjerala da ostavite komentar (vjerujte, nije bilo lako) Već mi malo lakše ide.. I hvala svima što me bodre i trpe moje gluposti, naravno najviše hvala mojoj mami.. he-he-he No da se vratim na bit ovog posta, baš mi je drago Njomza da ćeš mi pomoći, jer kako vidiš ovaj blog vrišti da puno toga treba doraditi, još se ne snalazim u svemu ovome.I pazi šta si rekla za komentare svaki dan... Očekujem ih! Ima tu još nekih koji će nastradati u ponedjeljak kad ih vidim, jer glupo mi je dolaziti Vuđanu na vrata i tući ga (tako mi je on rekao da postupim ako on ne ostavi ovdje svoj komentar). Pa eto Hrvoje ja još čekam da ćeš bubnuti nešto pošteno. Pa eto, još jedno par pa i kraj... e danas sam posjetila sa Barbarom,Monikom i Jasnom jedan tako dobar i poprilično skup pub na križanju gajeve i hebrangove, ali isplati se, vjerujte mi. Pub sam već prije zamjetila, jedne većeri sa svojim dragim prijateljima u potrazi za wc-om. toliko mi se svidio i nikad kasnije kad sam ga imala namjeru posjetiti nije bio tamo (ta bio je mrak). Malo je skuplji ali ugodaj koji pruža (sad ja kao pametno znam što govorim) je baš ugodan (kako je ovo glupo) (evo sramim se). I da, ako vas zanima zove se 'the old pub', nebih zapamtila da nisam mrknula (bio je poslužen na stolu) smeđi šećer. Hvala smeđem šećeru i popoviću koji je kormilario našim putem u pronalazak čudesnog puba. šta god! Da ne zaboravim spomenuti proslavu rođendana moje kumčete(M-kumče) u našem najdražem S.A. Iako smo nas tri izgledale kao loše lutake iz muppet showa (jel se tak piše?) super smo se nasmijale i zabavile. Pa eto (ovo je zadnje). I moram prestati ubacivati ove zagrade. I nadam se da nikome nisam dosadila sa ovim opširnim opisom večerašnjeg dana (evo na, umorna sam). zbilja nisam željela biti dosadna, to nikako, ni u ludilu. I eto, to je to hugoljupci! Do nekog sljedećeg pisanja! Kak ono kažu: ostanite lijepi, zdravi i pametni!

17.04.2007., utorak

Nemam pojma jel ovo istina... Jedna britanska prijevozna tvrtka unajmljuje poljske radnike za vožnju autobusa. Pomoću TV showova uče lokalne naglaske! U MOSKVI POSTOJI MUZEJ VOTKE U KOJEM SE NALAZI 50 000 BOCA OD KOJIH SU NEKE STARE I DO 200 GODINA! U siječnju 1992. tisuće patkica za kadu ispalo je iz broda usred tihog oceana i od tada znanstvenici istražuju to područje locirajuči patkice koje su ispale! KIROSHI je japanska riječ koja označava 'smrt zbog pretjeranog rada'! 1912. 'baki' Anderson (49) iz Teksasa bik je iščupao utrobu. Doktor je ranu isprao mineralnom vodom, nadomijestio ono što je nedostajalo i zašio nakon čega je ona doživjela 105. godinu! PRIJE 300 MILIJUNA GODINA NA ZEMLJI SU OBITAVALI VILIN KONJICI VELIČINE ORLOVA I ŽOHARI VELIČINE PASA! Britanska vlada upotrebljava softver za prepoznavanje koji radi na principu identificiranja prema načinu hoda! Tisuće zatvorenika donirali su svoju kosu kako bi pomogli pri upijanju goriva koje se prolilo prilikom nesreće tankera na obalama Filipina u kolovozu 2006! POSTOJI SUPSTANCA KOJA JE 99,8% ZRAK, A MOŽE PODRŽATI TISUĆAMA PUTA VEĆU TEŽINU OD SVOJE. ZOVE SE AEROGEL, IZUMLJEN JE 1931. I VRLO JE UČINKOVIT IZOLATOR! U listopadu 2006. nacionalna banka Kazahstana pogrešno je napisala riječ 'banka' na novčanice od 2000 i 5000 njihove valute! ŠKOLJKE SU JEDNE ŽIVOTINJE KOJIMA TRBUH PROLAZI KROZ ŽELUDAC! 93% Amerikanaca jede pizzu barem jednom mjesečno! Israel Sario iz Valencije ostao je bez ruke u nesreći i doktori su mu je prišili na nogu kako bi je održali na životu dok nisu bili u mogućnosti operirati! Doktori u Izraelu odstranili su iz Moneera Khalila bubrežni kamenac promjera 13 cm.! ALBERTU EINSTEINU PONUĐENO JE DA BUDE PREDSJEDNIK IZRAELA. Einstein je 1952. dobio ponudu da naslijedi Kabinet nakon smrti prvog predsjednika! Gospodarstvo Kalifornije slabije je od samo 10 zemalja na svijetu! KAKO BI PRIVUKAO POZORNOST NA HENDIKEPIRANE U SVOJOJ ZEMLJI, EMANUEL OFOSU YEBOAH ODVOZIO JE NA BICIKLU 379 MILJA KROZ GANU UPOTREBLJAVAJUĆI SAMO JEDNU NOGU!

16.04.2007., ponedjeljak

Moja sramota Ma kakav zamor.. Tek zalet uzimam.. Ma ne da mi se jos uredivati kad nisam jos nikome objavila radosnu vijest da posjedujem blog, i to rozi! A i malo me sram sama sa sobom pricati... tj. pisati sama sebi. Ništa čudno za mene, ali ipak, da ne plašim ljude. Kao, čekam onaj veliki početak. Napravim nešto ful dobro i onda tek kažem ljudima, kao, šokiram ih ja. Još uvijek čekam. Ne hvata me neka inspiracija, bar ne za pisanje. A valjda gubim samopouzdanje gledajuci tvoj blog poppy, mislim kako to ne mogu prešišati! EH; ZAŠTO ROZA! Veseli me, lijepa mi je. Za čudo, volim stvari koje me vesele. Pa ja tebe pitam, zašto ne roza!?

06.04.2007., petak

zašto neuronitis?? Vjerojatno se pitate čemu ovo čudno, zapravo, sasvim ne uobičajeno ime. Za mene je bilo potpuno nepoznato, sve dok me jednog dana nije čopilo, zapravo sasvim ne uobičajeno. Nalazim to nekim svojim zaštitnim znakom. Budući da se volim isticati, ovo mi je idealna prilika, pa eto makar ovime- čudnim imenom sa još čudnijim razlogom. Vjerujte mi, mnogo puta sam prepravljala i brisala tekst nebi li moj prvi post bio, onako, zanimljiv. Zbilja ne nalazim ni malo zanimljivim da pričam o sebi. Blog će posjetiti troje, četvero ljudi koji me dobro znaju, nakon što ih ja natjeram, nebi li se i sami uvjerili da je totalno sranje. Valjda treba vremena da se ufuram u film. Meni je jedino drago da je moj blog moj I da je roze boje. Bez roze boje nebih ni otvorila. eto o čemu ja sve mogu pričati, I to satima bih mogla raspravljati koja nijansa roze boje je po mom izboru najljepša, naravno, izdvojila bih I one koje su mi najljepše nakon najljepše I koja mi nijansa najbolje stoji. Roza boja je vesela I pozitivno djeluje na ljude, a ja ne volim crnjake pa volim ljude koji smatraju da je roza lijepa boja, bez obzira kojem spolu pripadaju. Sad mogu nastaviti o pozitivnim I vedrim ljudima. Njih najviše volim. Moš’ bit’ ne znam kak’ ružan, ali ako si zakon onda si zakon! Možda ružan, ali zakon! nema ništa bolje od smijeha, meni pomaže da moj trbuščić koliko- toliko pristojno izgleda. U svakoj situaciji se smijati (osim na pogrebima I kad ti roditelji bokvicu drže- ne ispadne dobro). Meni smijeh uljepša dan, bar si tako ja zabrijem. Volim čak I kad plačem od smijeha iako sva šminka ode k vragu, ali isplati se… Biti ružan za trenutak smijeha. Uopće se neću truditi da sad ja tu nešto super fora zanimljivo I pametno pišem (da neke ne iznenadim) pisat ću kako pričam (ovdje ne smetam nikome da dođe do riječi). A pravopis… To ostavljam budalama da gledaju, ja ovo nazivam umjetnošću, poput grude u susjedovom prozoru (to je tek tako sada upalo). Nakon svega, kad ovo upogledam ovako odjednom, mogu reći da sam zbilja zadovoljna obavljenim. Baš ovako bi zvučao jedan moj razgovor u trenutku inspiracije- nepovezano, nezaustavljivo I u jednom dahu bez previše stanki. E Prolaze tri klinca, jedan od sedam, jedan od pet i jedan od tri godine, pa naiđu na čopor pasa oko kuje. -Vidi psića, kaže mali od sedam, kako se ljepo igraju. -Da jebu se, kaze mali od pet. -I to s guza, pojasni mali od tri.

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

• A moj je, majke mi!
  
  
  
  
  
  

Linkovi

• Blog.hr
  Forum.hr
  Monitor.hr
  

Šta volim i šta me veseli... (tak da znate za rođendane i to)

• *Dobru glazbu
  *Zanimljive ljude, osobito ako djele pare...
  *Sunce
  *Ljubav
  *Životinje, svakakve, mokre, suhe dlakave, ružne, mutave
  *Sladolede
  *Čokolade
  *Dugo spavanjeLijepe pjesme
  *Smijeh
  *Ljude koji me nasmijavaju
  *Coca-colu
  *Zelene kisele jabuke (osobito one ukradene susjedu)
  *Prirodu
  *Vodu
  *Miris smilja
  *Dobro društvo
  *Ljude od akcije
  *Prirodne
  *Neiskvarene
  *Sve što sjaji i blješti, a rijetko tko to ima
  *Plastične šarene prstene
  *Velike ljude
  *Dobročudne
  *Led
  *Valjanje po travi, snijegu, blatu...
  *Maženje, onako, lijepo
  *Trešnje, s drveta naravno
  *dječji orbit (rozi svakako)
  *Pričati- ako me možeš slušati, volim te
  *Nekad prema nekome biti bezobrazna (ali zbilja nekad)
  *Haribo bombone
  *Volim tuborg, ponekad, hladan, u velikoj flaši, uobičajeno
  *Vidjeti lijepu curu
  *Lijep topao osmijeh
  *Prijatelje
  *Pitu krumpirušu
  *Ostaviti simpatičnoj i dragoj teti u dučanu ostatak
  *Pozdravljati susjede
  *Skuhan domaći ručak
  *Kratko se ljutiti na nekoga (zbilja brzo zaboravim)
  *Velike kokice u kinu
  *Cool pitu
  *Odlaske u prirodu
  *Lagati, kad treba, profesorima...
  *Kad mi padne na pamet, taj tren to učiniti
  *Sanjriti, tj. planirati
  *Pametovati (ne ponosim se time)
  *Pozornost
  *Duge šetnje u ugodnom društvu
  *Kad ispadnem fer
  *Volim što mogu maštati
  *griješiti
  *zgaziti pauka
  *skromnost kod ljudi
  *I životinja
  *Što znam da će sve uvijek ispasti dobro
  *znam da ne smijem osuđivati
  
  NE volim.....
  
  *Neljubaznost
  *Čangrizave starije ljude
  *Snobove
  *Kad netko namjerno nekome čini zlo
  *Pesimiste
  *Proračunate ljude
  *nehigijenu
  *maltretiranje slabijih
  *Nemoral
  
  Ma sve možeš proći, sve i napraviti, ali koliko puta ćeš se zbog loših stvari gristi, mislim da toliko vrijediš.
  

• 
  
  ...željela je da se izvuče iz nevolje
  da se momci lome oko nje
  mislila je da će sjajem u kosi
  osvojiti poljupce...
  
  azra
  
  
  ...pitat ću te da li znaš
  zašto glupost dobija
  zašto hoćeš da živiš
  u sjeni bogova...
  
  AZRA
  
  ...ima dana kad sam s tobom
  više nego srdačan
  ima dana kad te ludo ljubim
  kad se pitaš da li sam to ja...
  
  azra
  
  ...TI SI ZADNJI ROMANTIK NA
  OVOM SVIJETU ŠTO SE SPORO
  KREĆE I ČEKA RAJ. MALO SI
  SAMO PROMIJENILA GLUMCE A'L
  ISTI JE KORAK, ISTI ZAPLET I KRAJ...
  
  bijelo dugme
  
  ...nisam te izgleda volio mnogo,
  sve je po starom a'l više nisam tvoj,
  i nije mi važno s kime noćas slušaš
  ovu pjesmu i plačeš li...
  
  B.D.
  
  ...jedina, ponoć odzvanja, jesi li
  zaspala na ruci drugoga?
  znaš li, tu sam ja, provodim noć
  bez sna ispod tvoga prozora,
  kraj tvojih uzdaha....
  
  FILM
  
  
  
  ...GOVORIŠ MI DA SI SLOBODNA
  ŽELIM VJEROVATI U TO
  ULICA U ODSJAJU
  ZALUĐUJEŠ ME POGLEDOM...
  
  azra
  
  
  ...koliko si puta ljubila stranca i
  bila kao ptica kraj čovjeka koji
  ne leti do tvojih visina i
  ne zna tajnu skrivenu u tebi.
  ti si u tijelu punom želja
  sa usnama žednim iznenađenja,
  a nikog nema tko je tvoj i
  ova zemlja se ne zove dom...
  
  
  film
  
  
  ...naposljetku ti si uvijek znala da sam svirač...
  i da je nebo moja livada
  Da me može otpuhati najblaži vjetar...
  Da ću u pola riječi stati, da se neču osvrtati...
  
  
  Balašević
  
  ...prije nego što je pozdravim
  dodirnut ću joj usne, lagano
  odlazimo zajednoo u noć...
  
  AZRA
  
  
  ...lice moje predodžbe rubna fikcija,
  sjena u ogledalu, krug se zatvara,
  htjela bi da te nema, ali to ne idehtjela bi da spavaš, vrijeme je odluke...
  
  azra...
  
  
  odlazim, ostavljam te,
  ali ne kao prije.
  ovaj put zauvjek, sad plači,
  nikad više ti neću doći
  ni kada padaju kiše, ni kad me
  tuga svladani kad mi loše krene, nikad, nikada više...
  B.D.
  
  
  ...Ma sve je bilo samo fol,
  sve je to samo jeftini trik
  i sve te maske kriju bol
  ili neki sasvim drugi lik
  Pa ipak...LAKU NOĆ...
  
  BALAŠEVIĆ
  
  ...tražim ritam u koraku
  usporavam ti hod
  slušam kako zapitkuješ
  uzvraćam ti osmjehom...
  
  AZRA
  
  
  ...DA MI JE ZNATI KOJI JOJ JE VRAG
  MOŽDA JE ODVEĆ ŽELIM TAD
  MOŽDA DRUGI KVARE SVE,
  MOŽDA BOJE SE...
  
  BIJELO DUGME
  
  ...NE NUDI MI USNE NOĆAS POŽELJET ĆU DA ME LJUBE
  Ne govori tko lijepo, ne vjerujem usnama
  kad gube...
  
  Bijelo Dugme
  
  
  
  
  
  
  Ljubav je samo rijec
  Ljubav je samo rijec i nista vise,
  ljubav se uvijek isto cita i pise
  ruka u ruci je vec nesto drugo
  i sapat njeznih rijeci
  uz kapi kise...
  
  Ljubav je samo rijec i nista vise,
  obicna slova svakog lista papira,
  tajna i strepnje su vec nesto drugo,
  to je i prvo pismo sto rijeci bira,
  ljubav je samo rijec i nista vise...
  
  Ponekad je samo pogled
  uzrok bezbroj budnih noci,
  uzalud se nekad moli,
  to je ljubav, to se voli,
  i kad oci suze vlaze
  i nevjesto kad se laze
  ili kada tijelo boli,
  to je ljubav, to se voli...
  
  Zdravko Colic
  
  
  
  
  ...kad shvatis da sam si tu,
  tvoje ponasanje tjera posjetioce.
  mirises samocu okrutnu
  ne pronalazis rjesenje
  
  nije lako nesnosan biti
  ljudi misle da su to tvoje zelje
  ne shvacaju ironiju
  neke tvoje druge osobe
  
  povlacis se po mislima
  ne nalazis bolje stanje
  jer pomoci ne mozes
  a pobjeci jos manje
  
  svi su oni tu da ti sude
  i ti isto njima cinis
  jer time se hranis time se tjesis
  trudis se da se promjenis
  
  ne znas kako
  ne znas ni kad
  jer sve sto veliko je bilo
  maleno je sad
  
  motivi nestaju
  proždire te glad
  da hranis se greskama i neprimjetno vracas se
  svemu sto ne zelis biti, upravo jer te prozdire glad...
  
  
  
  ...polagano i tiho, sasvim tiho i mirno
  bez imalo truda i zelje
  kao lopov krade od sna
  malo nepovratnog nemira
  prkosila je lazima da potvrdi stvarno
  nemir je donjela, sa njim je zaplovila
  tuznim vodama
  
  
  mislila je da je sama.
  nije shvacala velicinu svoje pogreske.
  mislila sam, mozda nije zeljela.
  bojala se, sto i kako dalje.
  jednim djelom je bila u pravu,
  ostavili su je kad su joj bili najvise potrebni,
  a bojala se kako ce dalje.
  
  misli su kolale glavom,
  zatim tihim njenim saptom stale,
  rekla je ja mogu.
  
  sada je svjesna svega.
  vesela je iako pati zbog ucinjenog,
  griznje savjesti se nikada nece rjesiti
  i ona to zna. sada zivi mirno,
  ma gotovo ne primjetno.
  ne primjetno covjeku materijalnog svijeta,
  jer sasvim je obicna i ni po cemu posebna.
  
  Nama koji gledamo vrline prije mane,
  ona svijetli i leprsa svojom slobodom.
  Nama je ne pritajena, tako ziva i jaka.
  uspjela je protiv svih sve sama,
  a uspjela je do kraja.
  sada nem se pridruzila iako njen put je bio tezi,
  dublje je zakopana bila u sebi.
  jedna sasvim obicna neprimjetna djevojka....
  
  ...medu njima se krecem
  zive pored mene
  ne shvacam te cudne ljude
  koji sve lijepo pretvaraju u sjene
  
  
  miran si i onako, potpuno sretan
  vlada stanje zadovoljstva
  ti si sretan sto uopce postojis i ne
  zamaras se time sto ti nedostaje
  svjestan si sto imas i po cemu si poseban
  da si ti kao pojedinac koji se potpuno razlikuje
  bas zbog onoga sto si ti ti...